Filmska komedija "72 sata" s Kevinom Hartom u glavnoj ulozi dominira ljestvicama gledanosti na Netflixu, kako u svijetu tako i u Hrvatskoj. To je pomalo iznenađujuće jer film prati gotovo jednoglasna osuda kritičara, koji film opisuju kao bezidejan, predvidljiv i neoriginalan. Ali izgleda da publici u ovim vrelim danima baš paše plitka i za mozak nezahtjevna opuštajuća zabava, koliko god bila neoriginalna (od naslova, pa na dalje).

Radnja prati Joea (Hart), uspješnog marketinškog stručnjaka u četrdesetima koji proživljava krizu identiteta. Nakon što mu mlađi kolega njegovu prezentaciju reklame za votku nazove "cringe", Joe shvaća da je izgubio doticaj s generacijom Z. Spas pronalazi u bizarnoj slučajnosti: greškom biva dodan u grupni chat dvadesetogodišnjaka koji planiraju momačku zabavu u Miamiju. U očajničkom pokušaju da "istraži tržište" i spasi karijeru, Joe se nepozvan pridružuje ekipi, financira njihov raskalašeni vikend, što ga uvlači u niz apsurdnih i opasnih situacija.

Ako je suditi prema recenzijama, scenarij koji potpisuju čak četiri autora nije uspio proizvesti dovoljno humora. Film trenutno drži poražavajućih 17 posto pozitivnih ocjena na stranici Rotten Tomatoes, svrstavajući se uz bok drugim Netflixovim promašajima. Kritičari ga nazivaju anemičnom kopijom klasika poput "Mamurluka", zamjerajući mu recikliranje već viđenih gegova, predvidljivu radnju i površne stereotipe o generacijskom jazu. Čini se da ni Hartova prepoznatljiva energična izvedba nije bila dovoljna da spasi film od onoga što mnogi vide kao još jedan isprazan projekt snimljen za popunjavanje ljetnog programa Netflixa.

Ipak, bilo bi nepravedno reći da baš svi dijele isto mišljenje. Neki recenzenti ističu da "72 sata" nikada nije ni pretendirao biti umjetničko djelo, već isključivo lagana, "isključi mozak" zabava. Pohvale su uglavnom usmjerene na kemiju između mlađe glumačke postave koju čine Marcello Hernández, Ben Marshall, Kam Patterson i Mason Gooding. Njihova dinamika unosi dašak svježine. U moru negativnih kritika, pronađeni su i trenuci "širokog, sirovog i često iskreno smiješnog humora", a mlađi komičari ocijenjeni su kao odlični partneri Hartu.

Na kraju, može se reći da "72 sata" predstavlja standardnu dvojbenu doživljajnost streaminga - za jedne je to klasičan primjer razočaravajućeg trenda u kojem kvantiteta nadjačava kvalitetu, dok je za druge upravo ono što traže: neobavezna lagana ljetna zabava. Gledatelji u Hrvatskoj su, čini se, jasno odabrali svoju stranu.