Režiju Pobune potpisuje Francuz Jean-François Richet, čovjek koji je Gerarda Butlera prije nekoliko godina strpao u srušeni avion (Plane), a Mela Gibsona na motocikl (Blood Father). Richet se u međuvremenu profilirao kao pouzdan majstor visokokoncepcijske akcije zatvorene u jedan skučeni prostor, s kamenolikim junakom u središtu. Ovdje taj prostor nije avion nego kontejnerski brod, a junak mrkog izgleda se zove Cole Reed.

Stvarna industrijska jeza

Ono što Pobunu čini zanimljivijom od pukog zbrajanja polomljenih udova jest njezino poprište. Kontejnerski brodovi izolirani su, gotovo bezakoni plutajući otoci koji prevoze golem dio svjetske trgovine. To je okruženje u kojem međunarodni pravni poredak postaje magla, a Richet tu atmosferu koristi za sve što vrijedi.

Umjesto uglačanog CGI-ja suvremenih blockbustera, dobivamo hladni industrijski čelik, teške strojeve i klaustrofobične hodnike. Snimatelj Brendan Galvin i redatelj pretvaraju brod u lik za sebe: labirint cijevi, prolaza, tunela i strojarnica u kojem se dio te opreme pretvara u oružje. Svaki uski prolaz, svaka skliska strojarnica i skladište tereta postaju taktičko bojište.

Blue-collar akcija bez uljepšavanja

Ono po čemu Richet zna raditi svoj posao jest fizička težina. Statham ovdje ne može računati na high-tech igračke ni na otvorena bojna polja; tučnjave su skučene, brutalne i opipljive.

Redatelj daje prednost praktičnim kaskadama i stvarnom osjećaju udarca pred digitalnim efektima, pa svaki hitac i svaka šaka nose težinu koja odjekuje klasicima tvrde akcije poput, prva asocijacija je Umri muški (Die Hard). Pobuna je prilično svjesno nasljednik.

Korupcija u lancu opskrbe

Priča kreće kao osveta, ali brzo skreće drugamo. Cole Reed bivši je policajac i ratni veteran koji radi kao šef osiguranja brodarskog magnata iz Bangkoka (Ramon Tikaram), čovjeka koji mu je bio poput drugog oca. Kad magnata ubiju pred njegovim očima, Coleu se podmetne krivnja, i on završava kao slijepi putnik na golemom kontejnerskom brodu koji isplovljava na otvoreno more.

Ondje otkriva da priča nikad nije bila samo o korporativnom obračunu. Brodarska mreža ispostavlja se kao infrastruktura koja u pravnoj sivoj zoni međunarodnih plovnih putova skriva krijumčarenje i trgovinu ljudima: desetke prokrijumčarenih žena i djece na brodu koje Reed pokušava spasiti. Radnik s moralnim kodeksom nađe se ukliješten između milijardera koji povlače konce globalne logistike i hladnokrvnih plaćenika koji povlače okidače, predvođenih zlim kapetanom broda (Roland Møller), koji za Colea šalje naizgled beskrajnu kolonu poslušnika.

Nije to ipak film bez mana. Ton zna biti neumoljivo tmuran, a radnja mjestimično odlazi do apsurda: kulminacija uključuje dvoboj sjekire i nožića. No, ljubiteljima takvih filmova to sigurno neće smetati, dapače, poziva ih da vide ovaj film.