Sredinom šezdesetih, dok je FBI J. Edgara Hoovera u Mississippiju pokušavao istražiti lokalnu policiju protkanu Ku Klux Klanom, Biro je posegnuo za rješenjem koje se teško opisuje drukčije nego kao pakt s vragom: unajmio je mafijaškog plaćenog ubojicu da iz klanovaca izvuče priznanja koja njegovi agenti, vezani zakonom i procedurom, nisu mogli.

Na toj istinitoj priči Elegance Bratton, redatelj filma „The Inspection", gradi „Pod svaku cijenu", triler s Markom Wahlbergom i Yahyom Abdul-Mateenom II. I upravo na spoju te istine i njezine žanrovske obrade leži sve zanimljivo, ali i problematično u ovom filmu, koji upravo igra u hrvatskim kinima.

Što se doista dogodilo

Čovjek kojeg tumači Wahlberg zvao se Gregory Scarpa stariji, boss njujorške obitelji Colombo s nadimkom „The Grim Reaper" i s brojem ubojstava koji nadimak opravdava. FBI-ju je počeo raditi kao doušnik nakon uhićenja početkom šezdesetih, pod šifrom NY-3461. Ljeti 1964. Scarpa je, prema više izvora, otputovao u Mississippi te je nasiljem, gurajući osumnjičeniku pištolj u usta, iz jednog klanovca izvukao lokaciju tijela trojice ubijenih aktivista za građanska prava, Jamesa Chaneyja, Andrewa Goodmana i Michaela Schwernera. Tijela su pronađena 4. kolovoza 1964., a službeni zapisi Ministarstva pravosuđa spominju tek „doušnika", bez imena.

Dvije godine poslije scenarij se ponavlja. Vernon Dahmer, predsjednik okružnog ogranka NAACP-a koji je pomagao crncima da se upišu u biračke popise, ubijen je 10. siječnja 1966. kad su klanovci zapalili njegovu kuću; obitelj je uspio izvući, no sam je podlegao opeklinama. Kad je istraga ponovno zapela, ured u Jacksonu zatražio je pomoć New Yorka, a New York je poslao Scarpu. On je s jednim agentom u Laurelu oteo Lawrencea Byrda, vlasnika servisa za radioaparate i televizore, odveo ga na osamljeno mjesto i pretukao. Byrd je 2. ožujka 1966. potpisao priznanje od 22 stranice koje je teretilo njega i sedmoricu drugih klanovaca. 

Što je film izmislio

Najveći zahvat u fikciju nije scena nasilja, nego glavni lik. Wayne Strider, agent kojeg igra Abdul-Mateen II, izmišljen je, i to je producent otvoreno priznao: riječ je o kompozitu, labavo nadahnuto stvarnim Scarpinim "partnerom"  Lindleyjem DeVecchiom. Ta je zamjena znakovita. DeVecchio je bio bijeli agent koji će godinama poslije završiti optužen da je Scarpi prosljeđivao informacije korištene u ubojstvima; film ga pretvara u mladog crnog agenta iz Mississippija koji vjeruje u sustav i u to da crnci moraju imati glas u pravdi. Problem je što crnih specijalnih agenata u Hooverovu FBI-ju gotovo i nije bilo; oni rijetki regrutirani suočavali su se s internom segregacijom i nisu vodili osjetljive južnjačke istrage. 

Ironija naslova

Naslov posuđuje najpoznatiju rečenicu Malcolma X, „by any means necessary", izraslu iz ideje crne samoobrane i antikolonijalnog oslobođenja. Film je, međutim, stavlja u službu državne moći i talijansko-američkog mafijaša kao izvanpravne ruke federalne vlade. Ironija je još veća  jer je isti taj FBI, dok je Scarpom udarao po Klanu, kroz COINTELPRO nadzirao, destabilizirao i razbijao upravo crne vođe koji su propovijedali samoobranu na koju se naslov poziva. „Bilo kojim sredstvima" ovdje ne pripada potlačenima, nego aparatu. (COINTELPRO je tajni program FBI-ja (1956. – 1971.) kojim je Biro nadzirao, infiltrirao i razbijao organizacije koje je smatrao subverzivnima, ponajviše crne borce za građanska prava poput Martina Luthera Kinga i Crnih pantera.

Recenzije su nemilosrdne

Na Rotten Tomatoesu film drži oko 61 posto naklonosti kritike, na Metacriticu tek 50 bodova. Variety piše o gruboj prepravci povijesti, Slant Magazine o filmu koji slavi osvetu kao pravdu, a RogerEbert.com o osvetničkom trileru bez sluha za nijansu. IndieWire zamjera da film krene od pomno postavljenog povijesnog konteksta, a potom sklizne u pulp osvetničku zabavu, dok The Hollywood Reporter govori o nespretnom braku poznatih žanrovskih obrazaca i manje poznate povijesti.