Grad osvete, film s pet rečenica dijaloga
Akcijski triler Grad osvete (Motor City) s Alanom Ritchsonom u glavnoj ulozi u cijelom trajanju od 103 minute sadrži tek petnaestak sekundi govora, odnosno približno pet izgovorenih rečenica.
Radnja filma koji upravo igra u kinima smještena u Detroit sedamdesetih godina prošlog stoljeća gradi se gotovo bez dijaloga, na premisi da se cijela priča o osveti ispriča vizualno i zvukom, bez oslanjanja na izgovorenu riječ.
Scenarij Chada St. Johna nije nova ideja
Prvi put se pojavio na Black Listu, godišnjem popisu najboljih neproizvedenih scenarija, još 2009., gdje je hvaljen kao primjer vizualnog pripovijedanja. Kroz sljedećih petnaest godina uz projekt su se vezivali Jake Gyllenhaal, Chris Evans i Gerard Butler, no realizacija je svaki put stala. Do snimanja je došlo tek kada se u produkciju uključio redatelj Potsy Ponciroli, poznat po filmu Old Henry.
Razlog dugom zastoju leži u onome što je scenarij i činilo privlačnim: tišini. Bez dijaloga kojim bi se pojasnila radnja, glumac ne može kratkim monologom popraviti nejasnu scenu, a redatelj ne može montažom premostiti pad ritma ubačenom replikom. Odsutnost govora traži potpuno oslanjanje na vizualnu kompoziciju, što je za većinu potencijalnih realizatora predstavljalo prevelik rizik.
Skepsa nije bila neutemeljena
Triler Silent Night Johna Wooa iz 2023., također gotovo bez dijaloga, pokazao je kako se koncept bez govora lako pretvori u vizualnu monotoniju ako priča ne opravdava izostanak riječi. Kod Grada osvete teret koji inače nose replike prebačen je na zvučni dizajn. Zvuk motora automobila zamjenjuje verbalno izražavanje namjere, pojačani zvukovi okoline, poput škripe šljunka ili okidača revolvera, funkcioniraju kao naznaka unutarnjeg stanja lika, dok glazbena podloga preuzima ulogu koju bi inače imali dijalozi s pozadinskom pričom.
Time se u miksu obrće uobičajena hijerarhija. U klasičnoj produkciji dijaloški kanal zauzima najveći dio zvučne slike, a glazba i efekti prilagođavaju mu se. Ovdje govora praktički nema, pa zvučni dizajn i glazba nose cijelu naraciju. Radi li takva zamjena, ovisit će o tome uspijeva li slika sama prenijeti informaciju koju gledatelj obično dobiva iz dijaloga.
Studio film pozicionira kao povratak srednjebudžetnom akcijskom filmu, a scenarij koji je petnaest godina ostajao nerealiziran sada služi kao test koliko publika prihvaća priču ispričanu bez riječi. Odgovor na to pitanje dat će tek reakcije u kinima.
