Četiri godine nakon što je redateljica Rory Kennedy dokumentarcem “Downfall: Slučaj protiv Boeinga” razotkrila kako je korporativna pohlepa gurnula nekadašnjeg zrakoplovnog diva u krizu koja je kulminirala dvjema stravičnim nesrećama zrakoplova 737 MAX, malo tko se nadao da će nastavak biti nužan. Boeing je javnosti, Kongresu i regulatorima obećao da je naučio lekciju. Ipak, novi film, “Slobodni pad: Obračun s Boeingom” (Freefall: A Reckoning for Boeing), sada dostupan na Netflixu, stiže kao mračan podsjetnik da su ta obećanja bila tek prazne riječi. Okidač za novi film bila je tragična i misteriozna smrt Johna Barnetta, bivšeg menadžera kontrole kvalitete i ključnog zviždača iz prvog filma, koji je u ožujku 2024. pronađen mrtav usred višednevnog svjedočenja protiv svog bivšeg poslodavca. Njegova smrt, službeno proglašena samoubojstvom, potaknula je Kennedy da ponovno usmjeri kameru prema Boeingu i pokaže zastrašujuću sliku tvrtke koja se odbija promijeniti.

Kultura straha i zataškavanja

“Ovo sranje bi nekoga moglo ubiti”, rekao je Barnett svojim odvjetnicima nakon što je napustio Boeing poslije više od tri desetljeća službe. Njegova priča, koja čini okosnicu filma, paradigmatski je primjer sudbine onih koji su se usudili progovoriti. Godinama je upozoravao na ozbiljne sigurnosne propuste, od korištenja neispravnih dijelova koji su se vraćali s otpada na proizvodnu traku do problema s maskama za kisik - problem koji će se kasnije manifestirati tijekom incidenta na letu Alaska Airlinesa. Zauzvrat, bio je sustavno šikaniran: premještali su ga, nadređeni su ga verbalno zlostavljali, smanjivali mu plaću, a njegove su prijave ignorirane ili brisane.

No, Barnett nije bio sam. Film donosi svjedočanstva i drugih hrabrih zviždača, od kojih su se neki odlučili javno istupiti tek nakon njegove smrti, smatrajući ga svojevrsnim svjetionikom i mučenikom. Jedan od njih opisuje kako je snimio radnika koji krši procedure; kada je snimku pokazao upravi, umjesto da sankcioniraju radnika, tražili su da se video izbriše. Skrivene kamere iz tvornice u Južnoj Karolini prikazuju radnike koji anonimno tvrde da ih ništa ne bi natjeralo da lete zrakoplovima koje sami sastavljaju. Ova svjedočanstva slikaju portret duboko toksične radne okoline u kojoj se lojalnost tvrtki mjeri šutnjom, a briga za sigurnost smatra preprekom profitu.

Od inženjerskog ponosa do Wall Streeta

Kako je tvrtka koja je nekad bila sinonim za američku izvrsnost i inženjerski perfekcionizam pala tako nisko? Kennedy korijene problema pronalazi u eri bivšeg izvršnog direktora Jima McNerneyja, koji je, vođen mantrom maksimizacije profita, uveo drastične mjere štednje. Razvojni budžet za model 787 Dreamliner srezan je s deset na pet milijardi dolara, a proizvodnja je masovno preseljena vanjskim dobavljačima diljem svijeta. Nova tvornica za sklapanje otvorena je u Južnoj Karolini, državi poznatoj po slabim sindikatima. Rezultat je bio kaos: dijelovi proizvedeni na različitim stranama svijeta nisu se poklapali, a radnici su bili prisiljeni improvizirati i “nabijati” dijelove na silu.

Taj se obrazac ponovio s modelom 737 MAX. Umjesto razvoja potpuno novog zrakoplova, Boeing je odlučio modificirati desetljećima star dizajn kako bi uštedio na vremenu i troškovima obuke pilota. Ta je odluka izravno dovela do razvoja manevarskog sustava MCAS, čiji je kvar uzrokovao padove zrakoplova Lion Aira i Ethiopian Airlinesa, odnijevši 346 života. Film nemilosrdno prikazuje moralni jaz između obitelji žrtava koje se bore za pravdu i rukovodstva koje je, unatoč svemu, nagrađeno milijunskim bonusima. Bivši direktori poput Davea Calhouna, koji je na saslušanju u Senatu suočen s pitanjem za što točno prima plaću od 32,8 milijuna dolara, napustili su tvrtku kao bogataši, dok kaznena odgovornost za smrt stotina ljudi nikada nije utvrđena.

“Slobodni pad” je više od priče o jednoj tvrtki; to je optužnica protiv sustava u kojem korporacije postaju prevelike da bi bile kažnjene. Film ukazuje na izravnu povezanost između Boeingovih odvjetnika i američkog Ministarstva pravosuđa, što je vjerojatno rezultiralo sramotno blagim kaznama. Na koncu, dokumentarac ostavlja gorak okus i malo nade u promjenu. Sve dok se profit dioničara stavlja ispred ljudskih života, a direktori ne snose stvarnu odgovornost, tragedije su, nažalost, neizbježne. Treći film o Boeingu, čini se, samo je pitanje vremena.