Srpanj je, što se repertoara tiče, započeo ponešto sporije, ali se u drugoj polovici mjeseca ponuda naglo zgušnjava. Nakon mirnijeg početka, prema kraju mjeseca stiže nekoliko bitno različitih filmova: veliki autorski spektakl, domaća obiteljska drama, akcijski triler bez dijaloga, superherojski blockbuster i nova drama jednog od važnijih europskih autora.

Odiseja (The Odyssey)

U kinima (RH) od 16. srpnja

Otvaramo s najvećim (autorskim) blockbusterom mjeseca, iščekivanim novim filmom Christophera Nolana koji je, nakon Oppenheimera, na sebe preuzeo ekranizaciju Homerova epa o Odiseju, kralju Itake koji se nakon Trojanskog rata godinama pokušava vratiti Penelopi i sinu Telemahu. Matt Damon glumi Odiseja, Anne Hathaway Penelopu, Tom Holland Telemaha, Zendaya Atenu, Robert Pattinson Antinoja, a u velikoj postavi su i Charlize Theron, Lupita Nyong’o, John Leguizamo, Jon Bernthal, Elliot Page i Mia Goth.

U razgovorima uoči izlaska Nolan je naglašavao da je tražio jezik koji će imati emocionalni učinak, pa se odlučio za suvremeniji govor (i američke naglaske) umjesto uobičajenog „uzvišenog” tona kakav Hollywood često lijepi na antičke priče. Ta odluka već je izazvala rasprave, ali je logična za redatelja koji mit tretira kao predložak za veliki film o povratku, obitelji, ratu i posljedicama nasilja.

Radnja se, doduše, oslanja na prepoznatljive točke Homerova epa: Trojanski konj, Kiklop, Sirene, Kirka, Had i povratak na Itaku. No najveći izazov adaptacije od njih je složiti zanimljivu priču koja funkcionira po načelima filmske dramaturgije. Nolan je za AP rekao da je Odiseja “ultimativna pustolovna priča”, ali da mora istodobno funkcionirati za gledatelje koji poznaju ep i za one koji o njemu imaju tek nekoliko saznanja.

Produkcijski, film je najambiciozniji Nolanov projekt dosad. Sniman je 91 dan u šest zemalja, na stvarnim lokacijama i s pravim brodovima, a Universal ga predstavlja kao prvi dugometražni igrani film snimljen u cijelosti IMAX filmskim kamerama. Prve reakcije nakon londonske premijere izrazito su pozitivne: izdvajaju se razmjeri produkcije, IMAX iskustvo, Damonova glavna uloga i Pattinsonov Antinoj, dok dio komentara spominje i neočekivano mračne, gotovo horor elemente. I, dakako, kontroverze oko odabira ansambla, ali o tom se već godinu dana naveliko priča.

Lockbox: Skriveno zlo (The Lockbox)

U kinima (RH) od 16. srpnja

Lockbox: Skriveno zlo je nadnaravni horor s nešto zanimljivijim podrijetlom od uobičajenih žanrovskih premisa. Film je nastao prema epizodi podcasta Knifepoint Horror, koji je od 2010. izgradio publiku među ljubiteljima sporog, atmosferičnog horora. Režira ga Daniel Stamm, poznat po Posljednjem egzorcizmu, a glavne uloge imaju Carla Gugino, Lou Taylor Pucci i Katharine Isabelle. U američka kina krenuo je 3. srpnja, dok je hrvatska distribucija najavljena za 16. srpnja.

Radnja prati Ellen (Carla Gugino), ženu koja se nakon majčine smrti povlači u ruralno mjesto i pokušava iznova posložiti vlastiti život. Pod svoj krov prima rođaka Winthropa (Lou Taylor Pucci), traumatiziranog veterana čije se ponašanje isprva može tumačiti kroz prizmu PTSP-a. Kad se u priču uključi susjeda Vahna (Katharine Isabelle), upozorenja o Winthropu počinju vući film prema drukčijem području: ono što se činilo kao psihološka drama postupno prelazi u priču o nadnaravnoj sili, opsjednuću i tajanstvenoj kutiji. Najzanimljiviji dio filma, barem na papiru, leži upravo u tom prijelazu. Lockbox počinje kao priča o skrbi, krivnji i ljudima koji se pokušavaju nositi s traumom, a zatim uvodi klasičnije horor elemente. Carla Gugino je u razgovoru za People naglasila da ju je privuklo to što film kreće iz svakodnevnog iskustva gubitka i obiteljske odgovornosti, prije nego što se pretvori u situaciju koju likovi više ne mogu riješiti razumom.

Problem je što prve kritike ne sugeriraju da je film to prikazao na optimalan način. Dio osvrta hvali Gugino i priznaje da Stamm zna graditi nelagodu, ali zamjera spor početak, nespretan scenarij i završnicu koja se udaljava od emocionalnog temelja prema puno poznatijem teritoriju opsjednuća. RogerEbert.com film opisuje kao neuredan spoj psihološkog horora i nadnaravnih motiva, dok ScreenAnarchy navodi da drugi dio postaje zanimljiviji, ali tek nakon prve polovice koja bi mnoge gledatelje mogla izgubiti putem.

Koke

U kinima (RH) od 23. srpnja

Evo i domaćeg filma na listi! Riječ je o dugometražnom igranom debiju redatelja i scenarista Igora Jelinovića, koji je svjetsku premijeru imao u programu Bright Future Međunarodnog filmskog festivala u Rotterdamu, a nakon splitske, pulske i festivalske putanje od 23. srpnja kreće u redovnu kinodistribuciju u suradnji s Kino Mediteranom. Film traje 97 minuta, nastao je u hrvatsko-srpskoj koprodukciji, a glavne uloge nose Snježana Sinovčić Šiškov, Aleksandra Janković, Šimun Šitum, Stojan Matavulj, Ana Marija Veselčić, Leon Lučev, Dara Vukić i Mare Rodin.

U središtu priče je Tonina, računovotkinja koja vodi obiteljsku tvrtku, zapošljava supruga i kćer, brine o nepokretnoj majci i navikla je držati stvari pod kontrolom. Njezina mlađa sestra Tajana živi opuštenije, s manje ambicije i manje potrebe da sve bude uređeno po pravilima. Sukob izbija kada Tonina potajno otkupi dio njihove obiteljske kuće na otoku, iako su se sestre prethodno dogovorile da će je kupiti zajedno. Godinu dana poslije, pokušaj pomirenja na majčinu rođendanu ponovno otvara ono što je obitelj pokušala prešutjeti.

Jelinović je u intervjuima naglasio da je sukob oko nasljedstva pokretač radnje, ali da ga zapravo zanima raspad obitelji u društvu koje se prilagodilo turizmu i rentijerskoj ekonomiji. To je važan okvir jer film ne govori samo o dvjema sestrama koje se posvađaju oko kuće, nego o generaciji koja je odrasla u jednom sustavu, a obiteljski prostor počela mjeriti pravilima drugog. U tom smislu Split, Hvar, djedovina i apartmani nisu pozadina, nego konkretan pritisak koji mijenja odnose među ljudima.

Grad osvete (Motor City)

U kinima (RH) od 23. srpnja

Grad osvete je izrazito stilizirani akcijski triler koji gotovo u potpunosti odustaje od dijaloga. Režira ga Potsy Ponciroli, scenarij potpisuje Chad St. John, a glavne uloge imaju Alan Ritchson, Shailene Woodley, Ben Foster, Pablo Schreiber i Ben McKenzie.

Radnja je namjerno jednostavna. U Detroitu sedamdesetih John Miller (Alan Ritchson), radnik iz automobilske industrije i bivši zatvorenik, zaljubljuje se u Sophiju (Shailene Woodley), djevojku lokalnog kriminalca Reynoldsa (Ben Foster). Reynolds mu smješta zločin, Miller završi u zatvoru, a nakon izlaska ima samo jedan cilj: pronaći one koji su mu uništili život. To je klasična osvetnička priča, ali film očito ne računa na iznenađenje u zapletu, nego na način izvedbe.

Najvažniji formalni potez filma jest gotovo potpuni izostanak govora. Kritike se uglavnom slažu da film najviše dobiva kada se, umjesto dijaloga, u potpunosti prepusti „tjelesnosti” i nasilju, osobito u akcijskim scenama koje ciljaju na grubu, retro energiju sedamdesetih. I dok jedni hvale njegovu drskost, ritam i glazbu, drugi mu zamjeraju manjak karakterizacije i činjenicu da izostanak dijaloga ne može sam po sebi prikriti poznatu strukturu priče o osveti.

Njezin privatni pakao (Her Private Hell)

U kinima (RH) od 23. srpnja

Prvi dugometražni film Nicolasa Windinga Refna (čiji smo Valhalla Rising nedavno spominjali) nakon Neonskog demona (The Neon Demon) iz 2016. godine! Njezin privatni pakao je prikazan izvan konkurencije na festivalu u Cannesu, traje 109 minuta, a u hrvatska kina stiže 23. srpnja, dan prije američke distribucije. U glavnim su ulogama Sophie Thatcher, Charles Melton, Havana Rose Liu, Kristine Froseth, Dougray Scott, Diego Calva, Shioli Kutsuna, Aoi Yamada i Hidetoshi Nishijima.

Službeni sinopsis govori o futurističkoj metropoli koju prekriva tajanstvena magla i iz koje se oslobađa smrtonosna, teško uhvatljiva sila. Elle (Sophie Thatcher), problematična mlada žena, traži oca, a njezina se potraga križa s pričom američkog vojnika, Privatea K-ja (Charles Melton), koji pokušava spasiti kćer iz pakla. Već taj opis pokazuje da film ne ide prema čvrstoj žanrovskoj logici, nego prema spoju SF-a, horora, melodrame i Refnu svojstvene noćne more u neonskim bojama.

Važan je i kontekst nastanka. Refn je film povezao s vlastitim iskustvom skore smrti, a tekst sa službene stranice francuskog festivala navodi da ga sam redatelj vidi kao svojevrsni povratak. To ne treba pretvarati u jednostavan ključ za čitanje filma, ali pomaže objasniti zašto Njezin privatni pakao djeluje kao izrazito osoban projekt: priča o izgubljenim očevima, kćerima, tijelima, priviđenjima i prostoru koji više nije sasvim stvaran. Pino Donaggio, skladatelj vezan uz filmove Briana De Palme i Daria Argenta, potpisuje glazbu, što dodatno naglašava vezu s giallom i talijanskim hororom.

Spider-Man: Novo doba (Spider-Man: Brand New Day)

U kinima (RH) od 30. srpnja

Spider-Man: Novo doba u srpanjsku kino-ponudu dolazi kao prvi pravi nastavak Hollandova Spider-Mana nakon završetka Puta bez povratka (No Way Home). Film režira Destin Daniel Cretton, scenarij potpisuju Chris McKenna i Erik Sommers, a glavnu ulogu ponovno nosi Tom Holland.

Radnja filma zbiva se četiri godine nakon događaja iz Puta bez povratka. Peter Parker živi sam, grad ga ne pamti, a on se potpuno posvetio borbi protiv kriminala u New Yorku, što bi trebao biti povratak osnovnoj ideji Spider-Mana. Iz Marvela naglašavaju da pritisak svakodnevnog superherojskog djelovanja rezultira neočekivanom evolucijom Peterovih moći, toliko ozbiljnom da prijeti njegovu opstanku, dok Sonyjev službeni opis dodaje i „moćnog negativca kojeg nitko ne može vidjeti”. Ipak, uključivanje Punishera i Hulka pokazuje da film ipak ne izlazi iz MCU-a. Kako će to točno izgledati, ostaje nam vidjeti.

Gorki Božić (Bitter Christmas)

U kinima (RH) od 30. srpnja

I za kraj – i članka i mjeseca – u domaća nam kina konačno stiže novi Almódovar! Nakon što je već krenuo u EU distribuciju prošlog mjeseca, Gorki Božić stiže i u našu srpanjsku kino-ponudu. Riječ je, dakako, o autorovoj kasnoj, izrazito autorefleksivnoj fazi, kao što je to bio slučaj i sa zadnjim redateljevim filmovima. 

Radnja je podijeljena u dvije povezane priče. U prvoj pratimo Elsu (Bárbara Lennie), redateljicu reklama koja tijekom dugog prosinačkog vikenda 2004. godine ostaje bez majke, ali se baca na posao umjesto da si dopusti žalovanje. Nakon krize odlazi na Lanzarote s prijateljicom Patricijom. Druga priča smještena je u 2026. i prati Raúla (Leonardo Sbaraglia), scenarista i redatelja koji piše upravo priču o Elsi, njezinu partneru Bonifaciju i njezinim prijateljicama.

Prve kritike sugeriraju film koji će više zanimati gledatelje sklone kasnom Almodóvaru nego one koji od njega očekuju raskošnu melodramu starijeg tipa. The Guardian ga opisuje kao osoban i pomalo zamršen film o tuzi, gubitku i „vampirizmu” umjetnosti, dok Sight and Sound ističe njegovu samorefleksivnu strukturu i činjenicu da se Almodóvar ovdje na neki način sam stavlja pod povećalo. Drugim riječima, ovo nije najpristupačniji Almodóvar, ali djeluje kao film u kojem autor vrlo svjesno ispituje vlastite postupke.