Olivia Wilde je redateljski debitirala 2019. tinejdžerskom komedijom  Booksmart, za koju je dobila nagradu Independent Spirit za najbolji prvijenac. Drugi film, znanstvenofantastični triler Ne brini draga (Don't Worry Darling) iz 2022., u javnosti se utopio prije nego što ga je itko stigao ocijeniti kao film. U sjećanju su više ostali sukobi na setu, otkaz jednog glumca i tabloidne priče, a ne režija.

Film Poziv, koji upravo igra u kinima, je pokušaj brisanja te neugodne prošlosti. Radnja se gotovo u cijelosti odvija u jednom stanu, a Wilde glumi Angelu, ženu koja prikriva loš brak i vlastite čežnje. U filmu, osim Olivije Wild  glume: Seth Rogen,  Edward Norton, i Penélope Cruz. 

Provjeren predložak i amerikanizacija

Scenaristi Rashida Jones i Will McCormack adaptirali su španjolski hit Cesca Gaya iz 2020., priču koja je već ekranizirana u Francuskoj, Italiji, Švicarskoj i Južnoj Koreji. Umjesto izvornih motiva ponosa i domaće trke, njihov Joe (Seth Rogen) propali je glazbenik zatočen u predavačkom poslu, čime u priču ulazi američka verzija egzistencijalne strepnje u kojoj se neostvarena ambicija sudara s pukim preživljavanjem.

Ključna je promjena: ondje gdje europska seks komedija razmjenu partnera tretira ležerno i cinično, američka verzija bira puritansku paniku. Prvotna uzbuđenost domaćina brzo prelazi u nelagodu, a pristojnost kojom se prikriva loš brak služi tek da kasniji udarac bude tvrđi. Humor se seli iz erotike u psihologiju.

Ekonomija filma u boci

Iza svega stoji jasna računica. Poziv pripada takozvanim filmovima u boci, dakle produkcijama smještenima u jedan prostor, s nekoliko glumaca i gustim dijalogom. Kupnja provjerenog scenarija za studio je znatno jeftinija od razvoja istog, a producent unaprijed zna da ritam i obrati funkcioniraju jer su već funkcionirali na drugim jezicima. Krajnji je primjer tog modela talijanski Savršeni stranci iz 2016., film s Guinnessovim rekordom najčešće prerađivanog naslova u povijesti.

Poslovni model radi jer se oslanja na bračne probleme koji ne poznaju granice. Tiho propadanje bliskosti u braku, znatiželja o susjedima i tanka crta između uljudna razgovora i brutalne iskrenosti razumljivi su jednako u Madridu, Parizu i San Franciscu. Mijenjaju se samo jelovnik i zgrada, dok temeljna napetost ostaje ista.

Srednjobudžetni hit više ne treba računalne efekte ni akcijske sekvence, dovoljna mu je jedna univerzalna ljudska kriza pažljivo prevedena na lokalni mentalitet.