Spider-Man kao startup: heroj koji je izgubio investitora i morao graditi ispočetka
Filmovi o superjunacima rijetko se isčitavaju kao poslovni slučajevi, ali film koji upravo igra u kinima, Spider-Man: Novo doba u režiji Destina Daniela Crettona, gotovo se savršeno preklapa sa životnim ciklusom tehnološkog startupa
Peter Parker kojeg glumi Tom Holland, u najnovijem filmu o čovjeku-pauku nije samo mitski junak nego osnivač u ranoj fazi, startupaš. Ima sve elemete tog poslovnog modela: proizvod je funkcionalan (Peter i dalje ima nadnaravnu moć, djeluje kao Spider-Man s punim radnim vremenom), tržište postoji (New York i dalje treba junaka, potražnja za čovjekom-paukom nije nestala), a ima problema s financiranjem (mentor i investitor Tony Stark mrtav je, a prethodni film, Spider-Man: Put bez povratka (No Way Home), završava time da su svi zaboravili da Peter uopće postoji).
Šije sam i printa na kućnom 3D printer
Bez Starkova novca i opreme Peter sve gradi sam. Odijelo šije od običnih materijala, s vidljivim šavovima i naborima, a održava ga i nadograđuje pomoću vlastitog 3D printera. Umjesto Starkovih asistenata Karen i Edith, uz sebe ima jedino E.V., rudimentarnu umjetnu inteligenciju koju je sam sklepao. Sve to poznato je svakome tko je imalo upoznat s time kako funkcionira startup.
Rani investitor koji je otišao s infrastrukturom
Parkerova veza sa Starkom najčešće se pogrešno opisuje kao akvizicija. Točnije je govoriti o ranom investitoru koji je ušao s infrastrukturom, ne s kapitalom. Peter je vlastiti kostim sklepao još prije upoznavanja Tonyja Starka, pa Stark nije kupio proizvod nego mu je dodao nadogradnje: napredno odijelo, umjetnu inteligenciju, dronove i mogućnost daljinske deaktivacije. Zauzvrat je preuzeo kontrolu nad time kada se i kako proizvod smije koristiti.
Model je poznat svakom osnivaču koji je rano prihvatio strateškog ulagača. Dok investitor stoji iza projekta, resursi izgledaju neograničeno. Kada investitor izađe, izlazi i infrastruktura, a ostaje samo ono što se može napraviti u vlastitoj sobi.
Bootstrapping
Spider-Man: Novo doba tu logiku dovodi do kraja. Radnja prati Petera kao odraslu osobu koja živi potpuno sama, nakon što se dobrovoljno izbrisao iz sjećanja svih koje voli. Riječ je o zaboravljenom junaku koji sve gradi iznova: svoj život, svoju tehnologiju i svoje odijelo. To je bootstrapping u čistom obliku, financiranje i razvoj iz vlastitih sredstava, bez vanjskog kapitala i bez tuđe infrastrukture.
Kada proizvod postane ugrađen u osnivača
Zanimljivo je da film mijenja i samu prirodu ključne tehnologije. Peter u početku koristi mehaničke ispaljivače mreže, no zbog mutacije prelazi na organsku mrežu koja izlazi izravno iz zapešća, čime izgrađeni uređaji postaju nepotrebni. Prijelaz je prikazan kao znak da Peter postaje sve manje čovjek, a sve više pauk. Prevedeno na jezik startupa, to je trenutak kada tehnologija prestaje biti nešto što se nabavlja i sklapa, a postaje dio samog osnivača.
Ne ovisi, ali je ranjiv
Dobra strana je što Peter više ne ovisi ni o kome za ključni dio proizvoda. Loša je što taj proizvod sada postoji samo dok postoji on, jer se ne može predati drugome, proizvesti u seriji ni kopirati. Time se otvara klasična ranjivost startupa u ranoj fazi, jedina točka kvara (single point of failure). Cijela vrijednost projekta počiva na jednom čovjeku, njegovu tijelu i njegovu znanju. Za većinu verzija Spider-Mana taj bi prigovor bio pretjeran jer Peter ima saveznike. U ovom filmu startup izolacija je, međutim, ugrađena u priču, pa je to jaka metafora osnivača koji je sam sebi jedini oslonac. Čak i MJ, osoba koja mu je nekoć bila najbliža, sada ne pamti da je ikad postojao, pa je izgubljen i posljednji partner.