Umjesto klasičnog životopisa od kolijevke do groba, za koji bi Bourdainov život ponudio građu za nekoliko filmova, režiser Matt Johnson i njegova tri suscenarista izabrali su minijaturu: jedno ljeto 1975., kad je devetnaestogodišnji Tony prao suđe i prvi put stao za štednjak u ribljem restoranu na Cape Codu.

Tanak izvor ali nadopunjen

Uvodna poglavlja knjige Dosje kuhinja, Pustolovine u kulinarskom podzemlju, memoara po kojem je film labavo nastao, obuhvaćaju tek pedesetak stranica i jedva skiciraju mladog Bourdaina. Zato su, da bi popunili sat i tri četvrt filma, scenaristi posegnuli i za jednom epizodom serije Anthony Bourdain: Nepoznati predjeli iz 2014., a ostatak, likove, situacije i motive), izmislili. Postupak je za žanr uobičajen jer nijedna filmska biografija nije puko nabrajanje činjenica iz nečijeg života, nego pokušaj da se iz zbilje izvede redateljeva verzija istine.

Gluma i atmosfera nose film

Ono što nedvojbeno funkcionira jest atmosfera i gluma. Dominic Sessa mladog Bourdaina igra kao razmaženog, arogantnog i znatiželjnog derana, točno onakvog kakvim je sebe opisao i sam Bourdain: razmažen, jadan, narcisoidan i samodestruktivan mladić. Sessa ulogu nosi bez trunke patetike i to je, kritika se slaže, njegova prva prava filmska glavna uloga. Uz njega, Antonio Banderas kao šef kuhinje i mentor unosi toplinu i dostojanstvo, Emilia Jones je Nancy, kolegica s Vassara za kojom Tony dolazi u Provincetown, a Leo Woodall  kao razularen kuhinjski loš utjecaj krade svaku scenu u kojoj se pojavi.

Popravljena stvarnost

Tony je snimljen kao priča o trenutku u kojem se mladić odluči ponašati pristojno i pronalazi poziv. Da bi ta priča imala smisla, film je morao promijeniti stvarnost. U knjizi je šef kuhinje bio ostarjeli hipik i vođa kuhinjskih odmetnika koji su krali i pili; upravo je ta subkultura sedamdesetih raspalila Bourdainovu maštu i, kako je poslije priznao, odvela ga do prve vrećice heroina u dvadeset četvrtoj. Film taj lik pretvara u profinjenog, časnog mentora kojeg glumi Antonio Banderas, a svu divljinu i kriminal prebacuje na jednog žrtvenog jarca, Sala, koji na kraju biva izbačen iz kuhinje.

Ono što portret izostavlja

A Bourdaina nije lako uokviriti u jednu priču. Nigella Lawson jednom je primijetila da je Tony znao govoriti o sebi iskreno, a da se pritom zapravo nikad ne otkrije. Život mu je bio klupko briljantnosti, pretjerivanja, humora, brutalnosti i tragedije koji je 2018. prekinuo vlastitom rukom, a film se te tame gotovo nigdje ne dotiče. Može se tvrditi da je to i poanta: da je Johnson namjerno snimio prolog, a ne epilog.

Kritika: razglednica, ne biografija

Kritike su od pohvalnih do umjerenih. Gotovo svi hvale Sessu i atmosferu; oni skeptičniji primjećuju da film toliko voli svog naivnog klinca da svjetski umoran, ikonični Bourdain kakvog publika pamti ostaje izvan dohvata. Vrijedi li Tony gledanja? Svakako, kao topla, duhovita i sjajno odglumljena razglednica jednog ljeta i jedne kuhinje. Samo ga ne treba brkati s biografijom. Ovo je film koji je, birajući između neurednog čovjeka i uredne legende, odabrao legendu.

Film je u američka kina ušao početkom kolovoza, a šira svjetska distribucija kreće 21. kolovoza.