Yugo ide u Ameriku – simpatična i nostalgična "odiseja" cestama SAD-a

Dokumentarac u kojem se glavna radnja vrti oko automobila, no u biti govori o prijateljstvu i avanturi, nije toliko film ceste koliko intimna ljudska ispovijest protkana čežnjom za "normalnim" vremenima

Sandro Vrbanus ponedjeljak, 7. rujna 2026. u 06:00
📷 Yugo ide u Ameriku
Yugo ide u Ameriku

Nekada ponos autoindustrije bivše nam države, automobil Yugo, najvažniji izvozni proizvod koji se odavde osamdesetih godina prošlog stoljeća probio na tržište SAD-a, još uvijek izaziva kontroverze. Neki ga smatraju najboljim što je Jugoslavija proizvela, dok drugi misle da je riječ o najgorem automobilu u povijesti. "Da biste ga voljeli, morate imati određeni smisao za humor… na svoj račun" – jedna je od glavnih poruka novog dokumentarnog filma Yugo ide u Ameriku, autora Filipa Grujića, srbijanskog pisca, scenarista i redatelja.

Yugova posljednja avantura

Osnovna premisa filma jednostavna je – Filip će kupiti automobil o kojem je mnogo slušao, ali ga nikad (jer je bio premlad) zapravo nije vozio niti izbliza upoznao, pa će se s njim uputiti na avanturu života. Kao destinaciju je odabrao SAD, zemlju u kojoj je Yugo doživio svoj najveći tržišni uspjeh, ali vrlo brzo postao i predmetom izrugivanja, kojeg su se dotaknuli čak i u Holywoodu.

Tijekom ljeta, dakle, autor filma s prijateljima, svima rođenima 90-tih godina, odlazi na dug put od New Yorka do Los Angelesa, naravno Yugom izrađenim za američko tržište. Zabavan i duhovit film prati njihovu "odiseju", probleme i stranputice kroz 23 savezne države i preko 10 tisuća kilometara (što cestom što na prikolici). Uz putovanje se isprepliću kvarovi i popravci, nova poznanstva, dojmovi ljudi koje sreću na svojem putu, ali i kratki intervjui s poslovnim ljudima koji su 1980-ih pronašli Yugo i doveli ga u SAD kao najjeftiniji automobil koji su mogli pronaći.

📷 Yugo ide u Ameriku
Yugo ide u Ameriku

Nostalgija za jednostavnim svijetom

Doznaje se nešto i o tome kako je skromni automobil iz Kragujevca dospio u kompetitivnu Reganovu Ameriku, koliku je tamo stekao slavu te što se sve događalo dok u konačnici, početkom devedesetih, uvoz nije stao zbog međunarodnih sankcija uzrokovanih ratom. Međutim, redatelj kao glavni narator i sam Yugo u cijeloj su priči tek medij, kroz koji se provlači ona bitnija narativna linija – o tome kako su prijateljstvo, druženje, istinski ljudski odnosi i emocije danas zanemareni nasuprot užurbanog digitalnog svijeta.

Ekipa mladih, koja nikad nije živjela u takvom "analognom" svijetu, nema razloga biti nostalgičnom za osamdesetima, no dašak takvog svijeta ipak u njima budi sjetu za vremenima kakva više ne postoje – a uspjeli su ih oživjeti i doživjeti kroz dva mjeseca cestovne avanture ruralnom Amerikom. Kao što je Odisej postupno ostajao bez vojnika i brodova, tako i ova ekipa ostaje bez dijelova i funkcija Yuga, no ipak stiže na odredište. Autor u tom trenutku priznaje da ne želi da cijela avantura završi, pa vidjevši znak "Los Angeles" komentira: "J*bo me Los Angeles". A nakon 90-ak minuta i publika će se složiti s njime, ne želeći vratiti sada već potpuno nefunkcionalnog Yuga u garažu.