Yugo ide u Ameriku – simpatična i nostalgična "odiseja" cestama SAD-a
Dokumentarac u kojem se glavna radnja vrti oko automobila, no u biti govori o prijateljstvu i avanturi, nije toliko film ceste koliko intimna ljudska ispovijest protkana čežnjom za "normalnim" vremenima
Nekada ponos autoindustrije bivše nam države, automobil Yugo, najvažniji izvozni proizvod koji se odavde osamdesetih godina prošlog stoljeća probio na tržište SAD-a, još uvijek izaziva kontroverze. Neki ga smatraju najboljim što je Jugoslavija proizvela, dok drugi misle da je riječ o najgorem automobilu u povijesti. "Da biste ga voljeli, morate imati određeni smisao za humor… na svoj račun" – jedna je od glavnih poruka novog dokumentarnog filma Yugo ide u Ameriku, autora Filipa Grujića, srbijanskog pisca, scenarista i redatelja.
Yugova posljednja avantura
Osnovna premisa filma jednostavna je – Filip će kupiti automobil o kojem je mnogo slušao, ali ga nikad (jer je bio premlad) zapravo nije vozio niti izbliza upoznao, pa će se s njim uputiti na avanturu života. Kao destinaciju je odabrao SAD, zemlju u kojoj je Yugo doživio svoj najveći tržišni uspjeh, ali vrlo brzo postao i predmetom izrugivanja, kojeg su se dotaknuli čak i u Holywoodu.
Tijekom ljeta, dakle, autor filma s prijateljima, svima rođenima 90-tih godina, odlazi na dug put od New Yorka do Los Angelesa, naravno Yugom izrađenim za američko tržište. Zabavan i duhovit film prati njihovu "odiseju", probleme i stranputice kroz 23 savezne države i preko 10 tisuća kilometara (što cestom što na prikolici). Uz putovanje se isprepliću kvarovi i popravci, nova poznanstva, dojmovi ljudi koje sreću na svojem putu, ali i kratki intervjui s poslovnim ljudima koji su 1980-ih pronašli Yugo i doveli ga u SAD kao najjeftiniji automobil koji su mogli pronaći.

Nostalgija za jednostavnim svijetom
Doznaje se nešto i o tome kako je skromni automobil iz Kragujevca dospio u kompetitivnu Reganovu Ameriku, koliku je tamo stekao slavu te što se sve događalo dok u konačnici, početkom devedesetih, uvoz nije stao zbog međunarodnih sankcija uzrokovanih ratom. Međutim, redatelj kao glavni narator i sam Yugo u cijeloj su priči tek medij, kroz koji se provlači ona bitnija narativna linija – o tome kako su prijateljstvo, druženje, istinski ljudski odnosi i emocije danas zanemareni nasuprot užurbanog digitalnog svijeta.
Ekipa mladih, koja nikad nije živjela u takvom "analognom" svijetu, nema razloga biti nostalgičnom za osamdesetima, no dašak takvog svijeta ipak u njima budi sjetu za vremenima kakva više ne postoje – a uspjeli su ih oživjeti i doživjeti kroz dva mjeseca cestovne avanture ruralnom Amerikom. Kao što je Odisej postupno ostajao bez vojnika i brodova, tako i ova ekipa ostaje bez dijelova i funkcija Yuga, no ipak stiže na odredište. Autor u tom trenutku priznaje da ne želi da cijela avantura završi, pa vidjevši znak "Los Angeles" komentira: "J*bo me Los Angeles". A nakon 90-ak minuta i publika će se složiti s njime, ne želeći vratiti sada već potpuno nefunkcionalnog Yuga u garažu.