Kada je film Izlaz iz igre (the Get Out) redatelja Derricka Bortea stigao u kina, kritika ga je brzo svrstala među već viđene filmove devedesetih, ali u verziji blijede kopije. Splet slučajnosti, kaotične pucnjave i ansambl koji predvode Russell Crowe, Aaron Paul i Nina Dobrev nisu očarali recenzente, koji su u filmu vidjeli tek drugorazrednu varijaciju na filmove Quentina Tarantina i Elmorea Leonarda. (Ocjene su 2.5/4 na RogerEbert.com, 48% Rotten Tomatoes).

Dječje bolesti modernog pulpa

Filmski kritičari godišnje pregledaju stotine naslova, pa reagiraju osjetljivo na reciklirane motive, klišeje i neujednačen ton. Tri su glavna prigovora. Prvi je dojam kopije umjesto posvete. Scenarij, nastao prema romanu Strip Thomasa Perryja, oslanja se na ekscentrične kriminalce, isprepletene sporedne radnje i crnohumorno nasilje. Kritici je to izgledalo kao ponavljanje formula iz devedesetih, od Pulp Fictiona do Get Shortyja.

Drugi je nagli zaokret u atmosferi. Film naglo prelazi iz cinične komedije, u kojoj albanski vlasnik noćnog kluba Manco Kapak (Russell Crowe) na nagovor djevojke nespretno pokušava meditirati, u brutalne i krvave obračune. Recenzenti ističu da takvi skokovi razbijaju ritam i otežavaju gradnju dosljednog raspoloženja.

Treći je pretrpana radnja. Korumpirani policajci, amaterski pljačkaši i narkokartel stvaraju gustu mrežu nepredvidivosti koja se pri kraju češće razrješava slučajnostima nego promišljenim zapletom.

Srednji budžet kao ugrožena vrsta

Iako mane postoje, mjeriti film Izlaz iz igre isključivo kriterijima festivalske ili oskarovske drame promašuje njegovu svrhu. Riječ je o filmu koji pripada vrsti kinematografije koja gotovo da je nestala: žanrovskom naslovu srednjeg budžeta za odraslu publiku.

Suvremeni holivudski poslovni sustav podijeljen je na dvije krajnosti. Na jednoj su megabudžetske franšize čija ulaganja prelaze 200 milijuna dolara, na drugoj mikrobudžetske nezavisne drame. Srednji sloj, produkcije okvirno između 15 i 30 milijuna dolara, uglavnom je iščeznuo s velikog platna ili se preselio na streaming servise.

Ne mora svaki film biti umjetničko djelo; pulp triler nudi brz ritam, žive likove i zabavu bez pretenzija, upravo ono zbog čega su B-produkcije desetljećima punile dvorane. Njihova prisutnost u repertoaru čuva i žanrovsku raznolikost, jer signalizira studijima da originalne priče izvan franšiznih okvira i dalje pronalaze publiku.

Poruka studijima

Ako u dvorane ubuduće budu dolazili samo superherojski spektakli, klasični krimić polako će nestati s repertoara velikoga platna. Podrška naslovima poput Izlaza iz igre studijima poručuje suprotno: da za dinamiku, žive likove i pulp kaos i dalje postoji publika koja ne traži redefiniciju filmskog jezika, nego solidan film u mraku dvorane. Ocjene kritike taj naslov neće preokrenuti, no upravo je njegova nepretencioznost podsjetnik zašto srednji budžet treba ostati potreban stup kinematografije.