Uz snimke s proba, pozornice i iza kulisa, dokumentarac donosi i prvi zajednički intervju dvojice braće Liama i Noela Gallaghera nakon više od dvadeset godina. Film upravo igra u hrvatskim kinima.

Povod: pjesma koja je nadživjela svoj kontekst

25. svibnja 2017., tri dana nakon što je bomba na izlazu s koncerta Ariane Grande u Manchester Areni ubila 22 osobe, okupljeni na trgu St Ann's Square nakon minute šutnje sami su zapjevali "Don't Look Back in Anger". Snimka je istoga dana obišla svijet, a pjesma iz 1995. postala je neslužbena himna grada. Njezin uvodni motiv na klaviru oslanja se na Lennonov "Imagine", vezu koju je Noel Gallagher i sam potvrdio. Referenca nije slučajna: Oasis je od početka gradio zvuk na tradiciji Beatlesa.

Od Manchestera do najvećeg benda na svijetu

Oasis je nastao u Manchesteru 1991., isprva pod imenom The Rain, a stalnu su jezgru činila braća Gallagher. Debitantski album Definitely Maybe (1994.) postao je najbrže prodavani prvijenac u britanskoj povijesti do tada. Drugi album, (What's the Story) Morning Glory? (1995.), s pjesmama "Wonderwall", "Don't Look Back in Anger" i "Champagne Supernova", prodan je u više od 22 milijuna primjeraka i ostao jedan od najprodavanijih albuma svih vremena te najprodavaniji britanski album devedesetih.

Uspon je pratilo i rivalstvo s Blurom, takozvana bitka britpopa, koje je u kolovozu 1995. kulminiralo istodobnim izlaskom njihovih singlova. Vrhunac popularnosti stigao je u kolovozu 1996., kada je Oasis dvije večeri svirao u Knebworthu pred ukupno 250.000 ljudi, dok se za ulaznice prijavilo oko 2,5 milijuna zainteresiranih, što je tada bila najveća potražnja za koncertnim kartama u britanskoj povijesti. Tijekom karijere bend je prodao više od 75 milijuna nosača zvuka.

Raspad u Parizu

Priča se prekinula 2009. iza pozornice festivala Rock en Seine u Parizu. Nakon dugogodišnjih sukoba Liam je zamahnuo gitarom prema bratu, nastup je otkazan i bend se raspao. Uslijedilo je šesnaest godina odvojenih putova: Noel je osnovao sastav Noel Gallagher's High Flying Birds, Liam je vodio Beady Eye i potom nastupao solo. Povremeni javni prepucaji braće održavali su mit o bendu na životu.

Zašto je snimljen dokumentarac

Oasis je povratak najavio 27. kolovoza 2024., uz obljetnicu trideset godina od Definitely Maybe. Turneja Oasis Live '25 obuhvatila je 41 koncert u 14 zemalja na pet kontinenata, a pratilo ju je više od dva milijuna ljudi. Upravo je taj razmjer, povratak benda koji šesnaest godina nije postojao i turneja rasprodana u nekoliko sati, povod za film.

Redatelji Dylan Southern i Will Lovelace, poznati po glazbenim dokumentarcima Shut Up and Play the Hits i Meet Me in the Bathroom, pratili su turneju od prvih proba. Za susret braće u londonskom studiju, prvi nakon petnaest godina, postavili su skrivenu kameru kako ekipa ne bi bila u prostoriji; prema riječima redatelja, Liam prvih tjedan dana nije ni znao da se snima. Scenarij potpisuje Steven Knight, autor serije Peaky Blinders.