Studija objavljena u časopisu Alzheimer's and Dementia: Journal of the Alzheimer's Association pokazala je da osobe koje su u srednjoj životnoj dobi izjavile da televiziju gledaju "vrlo često" kasnije imaju smanjen volumen u dijelovima mozga povezanima s pamćenjem, manje frontalne i okcipitalne režnjeve te oštećenja bijele tvari koja se povezuju sa starenjem, rizikom od moždanog udara, kognitivnim propadanjem i demencijom.

Dva desetljeća između ankete i snimke

Istraživači sa Sveučilišta Southern California analizirali su podatke oko 1.700 odraslih osoba, prosječne dobi 53 godine, koje su između 1987. i 1989. uključene u dugoročnu studiju Atherosclerosis Risk in Communities (ARIC), osmišljenu za praćenje kardiovaskularnog zdravlja i zdravlja mozga američke populacije. Sudionici su na ljestvici od "nikad/rijetko" do "vrlo često" navodili koliko često gledaju televiziju u slobodno vrijeme i koliko radnog dana provode sjedeći.

Više od dva desetljeća kasnije sudionici su podvrgnuti magnetskoj rezonanci mozga. U usporedbi s onima koji su naveli da televiziju gledaju "nikad" ili "rijetko", oni koji su je gledali "vrlo često" pokazivali su raširene strukturne razlike. Utvrđeni su manji volumeni u područjima povezanima s ranim znakovima Alzheimerove bolesti i veći volumeni hiperintenziteta bijele tvari, pokazatelja bolesti malih krvnih žila mozga koja se veže uz kognitivno propadanje. Isti sudionici imali su i manje okcipitalne i frontalne režnjeve, područja odgovorna za obradu vizualnih informacija i izvršne funkcije. Razlike su ostale prisutne i nakon što su istraživači kontrolirali čimbenike poput tjelesne aktivnosti, dijabetesa, indeksa tjelesne mase, pušenja i konzumacije alkohola.

Nije svako sjedenje isto

Sjedenje dok se gleda televizija nije se pokazalo glavnim uzrokom promjena. Osobe koje su navele velike količine sjedenja na poslu imale su veće frontalne i okcipitalne režnjeve te manje volumene hiperintenziteta bijele tvari, što upućuje na bolje zdravlje mozga nego kod onih koji sjede uz televizor. Autori to pripisuju intelektualno poticajnijoj naravi mnogih uredskih poslova.

Kod muškaraca su promjene bile izraženije, budući da je razdvajanje snimki po spolu pokazalo da se većina promjena, i od gledanja televizije i od sjedenja na poslu, javljala kod muškaraca.

Što raditi dok se sjedi

"Godinama smo se usredotočili na to koliko ljudi sjede. Naši nalazi upućuju na to da bismo trebali obratiti pažnju i na to što rade dok sjede", rekao je David Raichlen, profesor bioloških znanosti i antropologije te jedan od glavnih autora studije.

Istraživanje se oslanjalo na podatke o gledanju televizije koje su sudionici sami prijavili, što je manje precizno od mjerenog praćenja, a sudionici nisu prošli početnu magnetsku rezonancu koja bi omogućila izravnu usporedbu promjena tijekom vremena. Autori navode da bi buduća istraživanja mogla krenuti od početnog snimanja kako bi se promjene konkretnije dokazale.

Umjesto samo preporuke da se pacijenti više kreću, liječnici bi ih mogli usmjeriti na smanjenje vremena pred televizorom i dodavanje kognitivno angažiranih aktivnosti za trenutke kada sjede.