Gledatelji su s velikim zanimanjem tijekom proljetnih mjeseci pratili na programu Hrvatske radiotelevizije raskošnu povijesnu seriju "Hunyadi - Uspon na vlast", a onima koji su je propustili i sada je dostupna na HRTi stranicama.

Ovaj povijesni spektakl, plod mađarsko-austrijske suradnje, izazvao je brojne komentare, koji se kreću od oduševljenja do skepticizma. Važno je napomenuti kako serija nije utemeljena isključivo na povijesnim izvorima, već je adaptacija popularnog serijala romana suvremenog mađarskog pisca Móra Bána. U središtu priče je János Hunyadi, velikan ugarske povijesti, na ovim prostorima poznatiji pod imenom koje odzvanja kroz dječje pjesmice i narodnu predaju - Janko Sibinjanin.

Serija nas vodi u burno 15. stoljeće, doba kad se na granicama kršćanske Europe odlučivalo o njezinoj sudbini. Pratimo Hunyadijev put od mladog plemića do ključnog branitelja pred osmanskom silom. No, dok publika uživa u spektakularnim bitkama i dvorskim intrigama, postavlja se ključno pitanje: gledamo li vjerodostojnu povijesnu dramu ili pažljivo ispoliran nacionalni mit, skrojen po mjeri suvremene političke klime?

Raskoš dostojna Hollywooda

Jedno je neosporno: "Hunyadi" (eng. Rise of the Raven) produkcijski je izniman pothvat za europske prilike. S budžetom od 56 milijuna eura, ovo je najskuplja televizijska produkcija u povijesti Srednje Europe. Taj se novac vidi na ekranu. Vizualno, serija je impresivna. Estetika mračnih tonova, slojevita scenografija i masovne scene bitaka jasno ciljaju na publiku odraslu na "Igri prijestolja".

Od masivnih setova, poput tvrđave u Beogradu koja je za potrebe snimanja izgrađena od nule, do tisuća ručno izrađenih kostima i oklopa, pažnja posvećena detaljima je impresivna. Produkcija je okupila i snažnu međunarodnu glumačku ekipu, u kojoj se, uz mađarske i rumunjske glumce, ističu austrijske zvijezde, ali i Rade Šerbedžija u zapaženoj ulozi srpskog despota Đurađa Brankovića. Sve to stvara dojam autentičnosti i epskih razmjera, uvlačeći gledatelja duboko u svijet feudalnih sukoba, političkih brakova i surove borbe za moć.

Tko je bio Janko Sibinjanin?

Za hrvatsku je publiku lik Janka Sibinjanina posebno zanimljiv. Premda je riječ o ugarskom vojskovođi i regentu Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva, njegova je sudbina bila neraskidivo vezana i za ove prostore. Njegov strelovit uspon bio je toliko neobičan da su suvremenici širili glasine kako je zapravo izvanbračni sin kralja Žigmunda Luksemburškog, pokušavajući tako objasniti kako je čovjek skromnijeg podrijetla mogao dosegnuti takve visine.

Legenda je isplela i priču o obiteljskom grbu s gavranom koji u kljunu drži zlatni prsten, simbolu koji će kasnije proslaviti njegovog sina, slavnog kralja Matijaša Korvina. No, Hunyadijeva slava nije potekla iz mitova, već s bojnog polja. U trenutku kada je Osmansko Carstvo bilo na vrhuncu moći, on se prometnuo u ključnog čovjeka obrane. Vrhunac njegove karijere bila je legendarna obrana Beograda 1456. godine. Pobjeda nad vojskom sultana Mehmeda II. Osvajača odjeknula je Europom, a papa Kalist III. naredio je da u podne zvone sva crkvena zvona kao poziv na molitvu za branitelje. Taj je običaj ostao do danas, pa se može reći da uspomena na Janka i njegove suborce stoljećima odzvanja svijetom. Ironično, vojskovođu koji je preživio najveću vojnu silu svog vremena nije porazio mač, već kuga koja ga je pokosila u pobjedničkom taboru, tek nekoliko tjedana nakon trijumfa.

Kad scenarij pobijedi povijest

Budući da je serija adaptacija povijesnih romana Móra Bána, a ne izravna dramatizacija povijesnih izvora, scenaristi su uzeli značajnu kreativnu slobodu. Već prva epizoda postavlja ton: svjedočimo izmišljenom osmanskom masakru nad Hunyadijevom obitelji, događaju koji povijesni izvori ne poznaju, a koji služi kao pokretač njegove borbe. Slično je i s jednom od središnjih romantičnih niti - ljubavi između Janka i Mare Branković. Iako je Mara stvarna povijesna ličnost, kći despota Đurađa i kasnije supruga sultana Murata II., ne postoje dokazi da je imala romantičnu vezu s Hunyadijem, što je element preuzet iz književnog predloška.

Kritičari s mađarske scene zamjeraju seriji i idealiziranu karakterizaciju glavnog junaka. Hunyadi je prikazan kao besprijekoran heroj, gotovo bez mane - moralan, hrabar, pravedan i odan. Jedan ga je kritičar opisao kao "kapetana Ameriku na konju, s nešto manje dubine", lika koji je toliko savršen da nema prostora za stvarni razvoj. Takav pristup možda stvara dopadljivog junaka, ali ga lišava ljudske kompleksnosti koju je stvarni János Hunyadi zasigurno posjedovao, balansirajući između surovih vojnih pohoda i jednako okrutnih političkih spletki koje su obilježile suton jednog kraljevstva.

Sjenka politike nad Budimom

Najozbiljnije kritike na račun serije dolaze iz političkog kuta. Mnogi analitičari, poput profesora Andrása Bozólogija, vide "Hunyadi" kao "Orbánovu Igru prijestolja", projekt koji poslužio nacionalističkom narativu tada aktualne mađarske vlasti. Prikaz Hunyadija kao nepokolebljivog branitelja kršćanske Europe od vanjskog neprijatelja idealno se uklapa u konzervativnu retoriku Viktora Orbána i njegovu viziju Mađarske kao bedema europskih vrijednosti.

Stvaranje skupih povijesnih epopeja koje slave nacionalnu prošlost nije mađarski izum; to je trend vidljiv diljem svijeta, od Poljske i Srbije do Kine. Takva djela često brišu povijesne nijanse u korist crno-bijele priče o herojima i zlikovcima, slaveći dane kolektivnog ponosa i slave. "Hunyadi" u tom smislu nije iznimka. Dok se redatelji brane od optužbi za politički utjecaj, teško je zanemariti činjenicu da serija, financirana značajnim državnim sredstvima, publici nudi upravo onu sliku prošlosti koja odgovara vladajućoj ideologiji.

Na kraju, "Hunyadi - Uspon na vlast" je značajan televizijski projekt. Riječ je o seriji koja je podigla produkcijske standarde u regiji i ponudila publici privlačnu priču. Istovremeno, ona je i podsjetnik na to kako se povijest može interpretirati, pa i instrumentalizirati. Zato je možda najbolje gledati je onako kako je i nastala: kao adaptaciju povijesne fikcije, svjesni da se između spektakularnih kadrova krije linija koja dijeli slavljenje nacionalnog junaka od stvaranja modernog političkog mita.