Iako bi se okvirno mogla opisati kao "Stranger Things za umirovljenike", Netflixova nova znanstveno–fantastična serija The Boroughs više nalikuje klasičnim žanrovskim ostvarenjima u stilu ranih filmova Stevena Spielberga i Roberta Zemeckisa. Ipak, sličnosti između ove dvije priče nisu zanemarive, kao ni to da se radi o jednom od prvih projekata na kojem su, nakon serije Stranger Things, radili Matt i Ross Duffer, pa su ove usporedbe potpuno opravdane.

Slično kao i Stranger Things, The Boroughs ima precizno artikuliran stil koji seže od tipografije uvodne špice sve do glazbe, jedino što su bicikle zamijenile hodalice i spremnici za kisik. Ipak, ne radi se tek o kopiji iste formule, nego o istim inspiracijama iz popularne kulture s prizvukom znanstvene fantastike iz predgrađa u stilu Gremlina (Gremlins) ili serije The 'Burbs.

"Welcome to The Boroughs"

U idiličnom i pitoresknom umirovljeničkom naselju The Boroughs događa se nešto neobično, preciznije – progoni ga zlokobno biće nalik golemom pauku iz lovecraftovske kozmičke radionice. Jedno se takvo biće tijekom noći spusti niz zidove i usmrti Grace (Dee Wallace), umirovljenicu iza koje je ostao suprug Edward (Ed Begley Jr.), a on svoje dane provodi u pastelno obojenom dijelu kompleksa za osobe s demencijom pod nazivom The Manor i nije niti svjestan njezine smrti. Ako nešto u domu za umirovljenike nije iznenađujuće, to je definitivno smrt, pa nitko niti ne posumnja u neobične okolnosti Graceine iznenadne smrti.

Nakon nekog vremena, u njezin se dom nerado useli Sam Cooper (Alfred Molina), umirovljeni zrakoplovni inženjer koji se nosi s nenadanim gubitkom supruge Lilly (Jane Kaczmarek) i vlastitim starenjem. Svjestan da ne može predugo ostati kod kćeri i njezine obitelji, Sam dolazi u The Boroughs jer im ne želi biti na smetnji, ali i jer je to bio san njegove supruge. Ipak, bez Lilly, on ondje ne vidi svoje mjesto, pa je zbog svoje velike tuge suzdržan, a čak i neprijateljski raspoložen prema novom domu, svim njegovim pogodnostima i njegovim stanovnicima.

Budući da je smješten nedaleko od Albuquerquea u Novom Meksiku, The Boroughs je okružen pustinjom i ima sve što bi njegovim stanovnicima moglo zatrebati, pa čak i psihijatrijsku ustanovu. Prvi susjed s kojim Sam ostvari komunikaciju je šarmantni i dinamični Jack Willard (Bill Pullman) koji zanemari Samovu suzdržanu pojavu i jednostavno odluči da će prije ili kasnije postati prijatelji. Sam, usprkos tome, momentalno odlučuje  raskinuti ugovor i napustiti The Boroughs, ali ga u tome omete vizija preminule supruge.

Povratkom u novi stan i dalje ispunjen neraspakiranim kutijama, Sam ondje pronađe Edwarda kako u zidovima traži sovu, a zatim nožem napadne i ozlijedi Sama jer je uvjeren da je i on "jedan od njih". Nakon što Sam o svemu odluči obavijestiti šerifa, doveden je pred mladog izvršnog direktora Blainea Shawa (Seth Numrich) koji već samom svojom pojavom utjelovljuje američku prigradsku idilu, a on ga uvjeri da svom novom domu ipak pruži priliku. Jasno je, pritom, da Sam uz sve svoje silne pokušaje neće napustiti The Boroughs kojim cirkuliraju njegovi budući prijatelji, jedino preostaje saznati što će ga ondje konačno zadržati.

Još jedan predivan dan

Svi likovi iz šarolike skupine kojoj se Sam krajem prve epizode pridruži uvedeni su pametno i uz samo nekoliko replika su precizno pozicionirani u priči, a osim toga su ih utjelovile glumačke legende. Nakon što u svom novom domu ipak vidi potencijal, Sam dopusti Jacku da mu pripremi zabavu dobrodošlice koju je isprva odbio i koja se vrlo brzo pretvori u jednu od najtoplijih sekvenci čitave sezone – boemka Renee (Geena Davis), simpatično sarkastični Wally (Dennis O’Hare) i bivši hipiji Judy (Alfre Woodard) i Art (Clarke Peters), zajedno s Jackom, prihvate Sama u svoju malenu skupinu dok se međusobno zadirkuju, nasmijavaju i ogovaraju susjede. Oni se u tom trenutku jednostavno druže, bez ikakve scenarističke nužnosti za ekspozicijom, i to zaista funkcionira odlično dok Sam, kao i gledatelji, sjedi i promatra njihovu spontanu kemiju.

Nažalost, ubrzo će se ispostaviti da je ovo ujedno prvi i posljednji put da su svi na okupu, barem u ovom sastavu. Kasnije iste večeri Sama probude neobično glasni zvukovi koji dopiru iz Jackove kuće, a kad ih odluči istražiti i pritom provali vrata, on nad Jackom vidi golemo paukoliko čudovište koje se hrani njegovim tijelom i nestane čim ga ugleda. Iako je Jack prisutan samo u prvoj epizodi, prizor njegove smrti sa sobom nosi veliko razočaranje, posebno jer je čak i u ovom kratkom vremenu utjelovio velik dio emotivnosti koju The Boroughs ima od početka. Samu, naravno, nitko neće povjerovati u to što je zapravo vidio jer su na ovom mjestu svi pomireni sa smrću kao sa stalnom pojavom, pa je jedino što mu preostaje sve uzeti u vlastite ruke, a prvi kojem se na tom putu obrati je dementni Edward čija "sova u zidovima" odjednom ima mnogo više smisla.

Ostali su, u međuvremenu, raspršeni na različite strane – Renee s mladim zaštitarom istražuje misteriozne sitne krađe, Wally traži čudo koje će izliječiti njegov terminalni rak, Art istražuje vrane, a Judy tiho žali za preminulim ljubavnikom, dakle samo je pitanje vremena kada će se svi okupiti s istim ciljem i stati uz Sama. Sve njihove zasebne priče nisu bez šarma i na vlastite su načine simpatične, duhovite i emotivne, ali najbolji  su trenuci ipak oni u kojima svi zajedno otkrivaju tragove zlokobne misterije i odlaze u sulude, ali uvijek zabavne i dinamično režirane misije.

Jedna je Majka

Iako se radnja odvija u relativno kratkom vremenskom rasponu, The Boroughs se kreće usporenim ritmom svojih stanovnika, ali pritom ne gubi vrijeme na dramaturške praznine, nego precizno gradi svijet u kojem su čuda moguća. Kako to uglavnom biva u žanru znanstvene–fantastike, jedan otkriveni misterij vodi onom sljedećem, premda se ponekad dogodi da im prijevremeno ponestane esencije, pa se Netflix to trudi nadoknaditi senzacionalizmom na vizualnom i dijaloškom planu. Ipak, kada pomalo forsirane replike dolaze od ovako kvalitetne glumačke postave, momentalno su znatno manje problematične. Ovome pridonosi i to što su svi članovi odvažne skupine detaljno profilirani i nimalo stereotipizirani likovi sa suptilnim emocionalnim nijansama, željama i strahovima – Sam svojim djelovanjem želi nadvladati gubitak supruge i vlastitu samoću, Judy želi iskaliti bijes prema svijetu koji joj je oduzeo neočekivanu ljubav, a Wally se želi oduprijeti svojoj terminalnoj bolesti.

Gotovo svi likovi, u različitim formama, žele više vremena i vrijeme je u središtu čitave misterije. Jedni ga žele vratiti, drugi zaustaviti, a The Boroughs je izgrađen kako bi svojim nadležnima služio kao paravan za proizvodnju besmrtnosti. S dirljivim humanoidnim čudovištem, odnosno Majkom (Nancy Daly), kao središnjim konceptom, vrijeme je ukradeno onima koji ga i sami imaju premalo i poklonjeno onima koji s njim zapravo ne čine ništa korisno. Kao i svi najbolji primjeri u ovom žanru, The Boroughs se bavi vječnim ljudskim strahovima – samoćom, starenjem, gubitkom voljene osobe i strahom od smrti, ali ipak podsjeća da se svako čudovište može pobijediti kada djelujemo zajedno.