Pobijediti AI njenim vlastitim oružjem – haluciniranjem svjetova i događaja, u ovom slučaju glazbenih albuma kojih nikad nije ni bilo već ih je stvorila sama umjetna inteligencija? Kad „AI slop“ prestaje biti gomila smeća, a svjesno postaje sredstvo umjetničkog izražavanja?

Iskreno, voljeli bismo da možemo dati svoj konačan sud o tome, ali zapravo samo možemo skrenuti pažnju na zanimljiv slijed događaja koji traje već neko vrijeme gdje se u okviru retro-futurističkog glazbenog projekta Kosmische Wellen i drugoga, Kosmosphär, korištenjem generativnih tehnologija svjesno stvara čitava izmišljena glazbena povijest.

Govorimo o dva YouTube kanala Kosmische Wellen - YouTube i Zaruret Records - YouTube (Kosmosphär AI fantazija elektronske glazbe) koji nisu samo zbirke računalno generirane glazbe, već kompletni retrofuturistički projekti koji u sebi uključuju i AI generiranu elektronsku glazbu kao najistaknutiji dio projekata.

Otvorimo bilo koji od njih i dobijemo otprilike isto: sat i pol sintesajzera, bez vokala, bez refrena, s naslovima poput Zeitverzerrung, Mind's Eye Mirage i Stars Ablaze, preko kadrova kontrolnih soba punih terminala koji nikad nisu proizvedeni.

Sve djeluje kao ploča iz 1974. koju smo nekako propustili. Nije - kanal Kosmische Wellen je otvoren 10. lipnja 2024.

Nema kooperative

Prvo što provjerimo kad nešto izgleda ovako dovršeno jest tko to radi, jer opseg sugerira tim ljudi - barem nama kojima treba cijelo jutro natjerati se napisati jedan tekst.

Međutim, onim vrijednima nije problem samostalno generirati tisuće pozadinskih slika, desetke skladbi i čitav narativ oko svega toga.

Potpis na kanalu Kosmische Wellen za sav sadržaj isti je u svakom provjerenom opisu, od najnovijeg albuma do onih od prije dvije godine: „Tracks by: Alexander Obukhov (Obukhovaudio), Artworks and Animation by: Alexander Obukhov.“

Glazba, vizuali, animacija, naslovi, web-trgovina, sve jedna osoba. Brojke su: 22.100 pretplatnika, 2,2 milijuna pregleda, 96 videa. Od toga su 32 "cjeloviti albumi" u zasebnoj listi, 21 je dugometražni miks, osam su kratke forme za Shorts. Prodaja ne ide preko Bandcampa nego preko vlastite stranice kosmischewellen.com koja izgleda kao Bandcamp, s naplatom preko Gumroada.

Album stoji četiri eura, cijela diskografija od 44 izdanja osamdeset i osam eura, uz istaknuti popust od 45 posto.

Je li i autor – fantazija?

Je li Alexander Obukhov izmišljen lik? Pod imenom ObukhovAUDIO na Apple Musicu stoji 80 izdanja, a najstarije je Ambiance II iz svibnja 1995. Autorska biografija na stranici govori o samogradnji instrumenata od radijskih dijelova 1992., prvom albumu 1994. i studiju Hot Tape koji je radio od 1996. do 2010. Riječ je o čovjeku koji je u ovom žanru tri desetljeća. A možda je i to samo „legenda“.

Zanimljivo postaje kad izdanja poredamo po datumu. Od 1995. do svibnja 2024. izašla su 32, dakle nešto više od jednog godišnje. Od lipnja 2024. do sredine srpnja ove godine, u nepunih 26 mjeseci, izašlo ih je 48. Prosjek je skočio s jednog albuma godišnje na gotovo dva mjesečno. Prekretnica je album koji se zove Kosmische Wellen, objavljen 4. lipnja 2024., šest dana prije otvaranja kanala.

Oznaka koja ne stoji svugdje

Autor ne skriva s čime radi. Na videu je oznaka za sintetički sadržaj, a njezin puni tekst glasi "Sounds or visuals were altered or fully generated".

Na trideset najnovijih videa oznaka je na njih 23, a ima je svih petnaest miksova i „shortsa“. Od petnaest albuma ima je osam. Sedam koji je nemaju su Welvet, United States of Electronics, Parallax, Transmission Dream, Traummaschine, Alpha Centauri A i Jupiterology, i svi se oni prodaju za četiri eura komad. Prodaju se, doduše, i oni s oznakom, pa podjela ne ide po cijeni nego po formatu: besplatni miks oznaku nosi bez iznimke, album otprilike u pola slučajeva. Teško je reći je li to propust ili odluka.

Uz to nikakvo priznanje ne postoji na samoj prodajnoj stranici. Ondje biografija završava 2010. i nikad ne objasni kako nastaje ono što danas izlazi. Kupac koji dođe s Applea ili izravno na kosmischewellen.com nema odakle saznati ono što mu YouTube kaže u donjem lijevom kutu.

Zašto baš Berlin School?

Glazbeni pravac iz sedamdesetih, nazvan Berlin School, nema vokale, nema tekst, nema strukturu strofa i refrena, nema solistu čiju bi frazeologiju model morao pogoditi.

Ima sekvencu slojeve glazbe koja se polako mijenja i postupno dodavanje glazbenih razina kroz dvadesetak minuta. Model koji na dvije minute pjesme s vokalom otkriva svaku slabost ovdje je na svom terenu – nema vokala!

Drugi razlog je akustički. Snimke iz sedamdesetih nose šum vrpce, loš stereo, ograničenja u visokim tonovima i nestabilnu visinu tona. Sve što bi u drugom kontekstu bilo artefakt lošeg generiranja ovdje prolazi kao patina. Model koji falša zvuči kao (autentična) stara ploča.

Više Jarre nego Kraftwerk

Generativni model spada upravo u tip elektronske glazbe kakvu sklada Jean-Michel Jarre. Iako su i Kraftwerk i Jarre pioniri iste tehnologije i suvremenici, glazbena „filozofija“ im je posve različita.

Najveća razlika je u ritmu. Kod Kraftwerka gotovo uvijek postoji ritam koji je kostur oko kojeg se sve ostalo slaže čak i u sporijim pjesmama – primjerice Trans-Europe Express ili The Robots.

Kod Jarrea mnoge skladbe uopće nisu zamišljene kao plesne ni ritmičke, ritam se često pojavi tek nakon nekoliko minuta ili ga nema (ili je emergentan iz same melodije – dakle percipiramo ga kao da postoji). Kraftwerk je bliži popu, funku i minimalizmu, dok je Jarre u francuskoj elektroakustičkoj tradiciji i onome što danas zovemo ambijentalna i new age glazba.

Jarreove melodije su duge i melodiozne kao u Oxygèneu IV ili Équinoxeu V, a sintesajzer samo instrument kojim čovjek izražava emocije, a ne tema sama po sebi. Jarreove skladbe pršte obiljem, a to je upravo ono što generativni model izbaci iz sebe bez napora. Dakle, ponovo, ogičan izbor za AI. „Slop“ je tu prednost.

Naslovi kao zanat

I imenovanje skladbi i albuma je ozbiljno odrađen posao. Naslovi albuma su Sphärenwellen, Kosmosklänge, Elektronische Träume, Mondträume, Traummaschine. Njemački je ovdje signal autentičnosti jer je Berlin School njemačka stvar i ime na omotu odradi pola posla prije nego što išta čujemo. Uz njih idu engleski naslovi Parallax, Echosphere, Starengulfed, Jupiterology, dovoljno pompozni da zvuče kao pravi instrumentali, a dovoljno prazni da ne obećavaju ništa konkretno.

Međutim, bezumni AI i tu povremeno izviri. Territorium des Synths je hibrid koji nijedan njemački autor ne bi napisao.

Jedan miks nosi naslov "Kosmische Musik | 1950s A Berlin School", što je anakronizam od dvadesetak godina. Ono "A" koje se ponavlja u desetak naslova ("70s A Berlin School") ostatak je predloška iz kojeg su naslovi slagani. To su tragovi automatizacije koja je pošla po zlu.

Izmišljena diskografska kuća

Kanal Kosmische Wellen nije usamljen, ali ni dio organizirane skupine. Zanimljivije od njega je ono što radi kanal Zaruret Records, otvoren 28. ožujka 2024., s 51.100 pretplatnika i pet milijuna pregleda. To je izmišljena diskografska kuća s izmišljenim katalogom. Kosmosphär je ondje jedan od bendova. Predstavljen je kao „zapadnonjemački dvojac osnovan sredinom sedamdesetih, s članovima Erikom Hostmannom i Jürgenom Kuchssom“ („kako ne bih znao za Jürgena…“), s opisom stila i s diskografijom po godinama: Kosmische Wellen 1977., Gravitationswellen 1978., Kosmische Resonanz 1979.

Poklapanje imena s Obukhovljevim projektom je slučajno i kasnije, jer je Kosmische Wellen generička njemačka sintagma u tom žanru, a Obukhovljev istoimeni album izašao je četiri mjeseca prije Kosmosphärova videa.

Kosmosphär je uz to samo jedan od najmanje dvadeset i tri izmišljena imena u tom katalogu. Ondje su i Dadalar s anatolskim rockom iz 1978. i 1987., Concubanas s kubanskim jazzom iz 1974., Terra Mystica s brazilskim ritualnim rockom iz 1974., Holy Kelvin s psihodelijom iz 1969. te za nas najzabavnije - Nova Zora s albumom Igra duhova iz 1973. Netko je generirao jugoslavenski progresivni i psihodelični rock album koji nikad nije snimljen!

Kontakt je Gmail adresa, a podrška se traži preko Patreona i Buy Me a Coffee.

Ista tehnika, dvije etike

Dva kanala rade istu stvar istim alatima i razlikuju se u jednoj jedinoj točki. Zaruret izmišlja mnogo hrabrije od Obukhova, do razine imena i prezimena nepostojećih članova benda.

U opisu kanala doslovce piše "Everything that happens on this channel is fiction. But what is the truth? F*ck it, just listen!", a novac dolazi u obliku napojnice od ljudi koji točno znaju što slušaju.

Kosmische Wellen ide obrnutim putem. Izmišlja manje, prodaje više.

Obukhov je stvarna osoba sa stvarnim katalogom od 1995. Biografija na prodajnoj stranici govori o samogradnji instrumenata i studiju koji je radio do 2010., a odmah ispod nje stoji košarica s 44 albuma nastala u zadnje dvije godine. Po samim oznakama Obukhov je pritom uredniji od Zarureta: na trideset njegovih videa oznaka stoji na njih 23, a na uzorku od četrnaest Zaruretovih na samo četiri. Što Zaruret prizna jednom, na razini kanala, Obukhov ponavlja po videu, ali ne i ondje gdje naplaćuje.

Poanta nije da je jedan kanal pošten, a drugi nije. Rasprava se više ne svodi na to može li AI napraviti jednu dobru skladbu.

Čežnja za onim čega nije bilo

Sedamdesete su glazbeno izmišljale budućnost, tonovima koji su trebali zvučati kao svemirski let. Danas alatima iz te budućnosti izmišljamo sedamdesete koje bi te budućnosti bile dostojne. Stvaramo „budućnost koja nikad nije bila“ kako piše na jednom od nostalgičnih „retro-futurističkih“ kanala.

Ono što se prodaje za osamdeset i osam eura nije glazba, nego izazivanje emocija.

Osjećaj je stvaran, tehnika koja ga proizvodi je nova, a povijest na koju se poziva nikad se nije dogodila. Slušatelj koji to zna i dalje uživa (ili ne uživa) i za neke tu počinje nelagoda.

Da li je ovdje riječ o „AI slopu“ ili je ovdje taj slop zapravo „meta“ – samo instrument kojim se izražava neka veća umjetnička ili filozofska ideja?

Ima li hrpa AI slopa namjerno stvorenog kao slop svoju vlastitu „emergentnu“ kvalitetu koja više nije AI slop  već ono što ovaj opisuje – u ovom slučaju nedoživljenu bolju budućnost“?