Tidal je danas relativno mali, ali vrlo specifičan igrač u svijetu glazbenih servisa. Servis je započeo u Norveškoj (Aspiro), 2014. pokrenut je pod imenom Tidal, a 2015. preuzeo ga je Jay-Z i lansirao kao "artist-owned" platformu, koja je umjetnicima obećavala adekvatnu kompenzaciju za preslušavanje njihove glazbe. Tidal danas licencira preko 110 milijuna pjesama, te oko 650.000 videa.

Konkretni broj korisnika Tidal ne objavljuje, ali neovisne procjene govore o nekoliko milijuna pretplatnika na globalnoj razini, što je neusporedivo manje od Spotifya ili Apple Musica, i odmah otkriva kako se Tidal obraća niši, prije svega audiofilima.

Tidal nema pravi besplatni model korištenja, već nudi klasično probno razdoblje od 30 dana, tijekom kojeg dobivamo puni pristup lossless katalogu, i sve mogućnosti koje bismo imali u slučaju plaćanja mjesečne pretplate.

Prije dvije godine Tidal je drastično pojednostavio svoje pretplatne modele: dotadašnji planovi HiFi i HiFi Plus spojeni su u jedan, a podjela se vrši samo prema broju korisnika, pa tako možemo birati između varijante Individual, Student i Family. Servis u sva tri slučaja pruža sve svoje mogućnosti, bez ikakvih zaključavanja značajki ili maksimalne kvalitete zvuka iza dodatnih pretplata.

Aplikacije bez viškova

Stolna aplikacija izgleda moderno i prozračno – osobito u odnosu na pretrpanu Spotifyevu. Sekcija "Music" prikazuje omiljene izvođače, nedavno slušanu glazbu, personalizirane mikseve i preporučene albume. Kategorija "Explore" služi za ručno istraživanje žanrova, raspoloženja i uredničkih kolekcija, a u izborniku "Feed" pronaći ćemo novu glazbu od umjetnika koje unutar aplikacije pratimo. Sve ostalo – osobne playliste, miksevi te favorizirani albumi, pjesme, izvođači i videa – grupirano je unutar sekcije "Collection".

Mobilna aplikacija koncipirana je na sličan način kao stolna, s istim, prozračnim, lako probavljivim dizajnom, i svim elementima na logičnim, očekivanim mjestima. Pamtimo vremena kada se Spotifyeva aplikacija koristila s istom lakoćom kao današnja Tidalova, ali to više definitivno nije slučaj.

Tražilica je brza i dobro organizirana, ali nije na razini Spotifyeve tolerancije na tipfelere i djelomično unesene nazive. Rezultate prikazuje prema kategorijama (pjesme, albumi, izvođači, videa, playliste), i u pravilu isporučuje ono što tražimo, no moguće je naletjeti na situacije u kojima prvo dobijemo obrade željene pjesme, a originalna verzija pojavljuje se tek nakon dodavanja imena izvođača. Također, izvođači s istim imenom znaju biti nemušto pomiješani.

Sustav preporuka nije toliko agresivan ni razrađen kao kod Spotifya, no povelika razina personalizacije postoji. Tidal generira mikseve sa žanrovski grupiranim izvođačima, gdje uvrštava one koje smo slušali, i brojne njima slične, koji bi nam se mogli dopasti. Tu su i brojne druge preporuke starih i novih sadržaja, usklađene s našim preferencijama. Za svakog izvođača moguće je otvoriti pregled diskografije, gostovanja i playlisti na kojima se pojavljuje, a na dnu pregleda nalazi se lista srodnih izvođača, koja nam se pokazala sjajnom za otkrivanje nove glazbe.

Ponuda glazbe podjednako je bogata kao na drugim servisima, te nemamo nikakvih zamjerki na pokrivenost, kako mainstream izvođača, tako i opskurnijih, nezavisnih žanrova i umjetnika. Dobro je zastupljena i domaća scena, osobito otkako je Tidal postao službeno dostupan u Hrvatskoj.

Naglasak na kvaliteti zvuka

Kvaliteta zvuka za mnoge je glavni razlog odabira Tidala. Servis nudi glazbu u lossless formatu (FLAC), i to u kvalitetama High (16-bit/44,1 kHz, dakle CD kvaliteta) i Max (do 24-bit/192 kHz). Dostupna je i lossy kvaliteta (Low), gdje se glazba izvodi u formatu AAC i uz bitrate od 320 kbps, što može biti zgodno za korištenje na mobitelima.

Dodavanje vlastitih lokalnih datoteka nije podržano na način na koji ga nudi Spotify, niti Tidal ima cloud sinkronizaciju osobne fonoteke usporedivu s Appleovom funkcijom Sync Library. No, Tidal je 2025. pokrenuo Tidal Upload, alat koji omogućuje izvođačima da sami uploadaju vlastite snimke, bez agregatora i izdavača. To je funkcija namijenjena glazbenicima, a ne običnim korisnicima, ali dodatno učvršćuje percepciju Tidala kao platforme naklonjene autorima. Valja, ipak, naglasiti da je Upload dostupan samo u odabranim regijama, uključujući SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo, Europski gospodarski prostor, Švicarsku i Kanadu, te da snimke postavljene na taj način ne donose tantijeme od streaminga.

Integracija s drugim uređajima vrlo je dobra; Tidal je prisutan na većini modernih televizora, mrežnih streamera i multiroom sustava. Pomoću Tidal Connecta možemo izravno iz Tidalove aplikacije odabrati podržane uređaje u našem domu, pa će odabrana glazba zasvirati na njima. Ipak, Spotify Connect nudi za razinu viši stupanj integracije i međusuradnje uređaja za puštanje i reprodukciju glazbe.

Ako se Tidal promatra iz perspektive prosječnog korisnika, koji samo želi da "nešto svira", on gubi bitku protiv Spotifya i Apple Musica. Tražilica je slabija, preporuke su manje agresivne, a nema ni opcije besplatnog korištenja. No, pristupamo li mu kao korisnici sa solidnim hi-fi sustavom, tada se priča mijenja. Dobivamo ogroman glazbeni katalog, jednostavnost korištenja stolne i mobilne aplikacije, hi-res FLAC kvalitete do 24-bit/192 kHz kao normu, i široku hardversku podršku.

Sutra pročitajte što u odnosu na Spotify i Tidal nudi treći ključni glazbeni servis - Apple Music.